Kiss me hard before you go..summertime sadness....

Cijeli tjedan mi pjesma ne izlazi iz glave, ubija me. I nju sam prvu poslušala kada sam došla jutros na komp.
Dakle, znam da sam vam svima nedostajala. (ne) Ali eto, sinoć, ili danas, kakogod, u ponoć sam stigla s mora.
Divno je bilo more. Divno se bilo maknuti iz ovog mjesta, disati punim plućima, ne razmišljati. Divno je bilo ne sretati sve one iste odvratne ljude. Divno je bilo glupirati se i ne mariti jer te nitko ne zna. XD Bili smo u mjestu koje se zove Sv. Filip i Jakov, blizu Biograda. Plaža je divna pješčana, ali noćni život je katastrofa, dosadno je mjesto što se toga tiče, ali jako. Srećom, sa mnom nikad nije dosadno, pa smo se frendica i ja zabavljale već nekako. Bilo je supersmiješno vidjeti neku klinku u svijetlom, roza bijelom prugastom kupaćem kako sjedi na onoj tamnoj zemlji pa se ustane i izgleda kao da se usrala. hahahahahahhahah Uopće joj se nisam smijala. Ponekad sam baš odvratna osoba. Meh. Da, još uvijek meh.
Ne mogu reći da sam vidjela nešto zanimljivo, od muškog roda, naravno. Mojoj prijateljici je bilo teško zbog toga. Uporno je pokušavala naći nekoga tko će mi biti zgodan, barem da ga gledam. I našla je jednog. I stvarno, čovjek je prekokrašan i kada se ponadala da je uspjela naći nešto, ja sam rekla: "Ali i njega bih odbila zbog svog Dragog." I tu je napravila facu. Svakom sam našla zamjerku. Svakom sam našla manu. I kada bi me upitala šta tamo nekom fali, ja bih rekla da ne vidim, ali kad bih bolje vidjela da bih pronašla nešto, na što mi je ona hladno odgovorila: "Pa da, fali mu to što nije tvoj Dragi." i preokrenula očima. Igrale smo picigin s pet likova, jedan se upoznao s nama i od svih imena na svijetu on se zvao kao moj Dragi. Propala sam.
S njim sam se, naravno, svaki dan čula, redovno, kad bi došao s posla i pričali bi do navečer.
I prestala sam ovo pisati jučer jer me on zvao da idemo van. Čak sam se uspjela spremiti u 10min. Čestitam si.
Na moru sam jednu večer ležala na plaži i gledala zvijezde. Tu večer su bile predivne. Pričala sam s njim pa ih je i on gledao. Na neki način smo tako bili skupa.
Volim ponekada pogledati u nebo i pomisliti da možda negdje moja srodna duša radi isto. Jer je i on pod tim istim divnim nebom. Sada je drugačije, sada odmah pomislim na njega. Zapravo, i prije sam pomislila na njega ali ne odmah, ne tako refleksno..
Počela sam čitati knjigu Princ na bijelom konju, znam da zvuči lošee, ali dobra je knjiga. Pročitala sam oko 150 stranica i sviđa mi se, nije onakva kakva sam očekivala da će biti - možda pomalo i dosadna. Smiješna je. Njezin princ na bijelom konju proputuje kroz vrijeme i dođe iz 16. u 20. stoljeće, pa jadniku ništa nije jasno, kakva su to brza kola bez konja, ni obući se ne zna, ne zna što je zubar niti šampon itd. Nadam se da će kraj biti dobar, da mi ne upropasti sve. Čujemo se ljudi, ne znam što da vam pišem, ovo je nastalo samo da znate da sam živa.